Svemirska kraljevina

Uvijek ima nešto posebno u držanju stripa u rukama. Ipak, danas je puno lakše pronaći i uživati u mističnim, ponekad opskurnim stripovima nego prije samo dvadesetak godina. Pa, što to izdvaja novi, „zelinski strip“ Svemirska kraljevina od drugih?

Prije svega, Svemirska kraljevina je kasni strip prvijenac scenaristu Marijanu Grakaliću, ali i prvo strip ostvarenje crtačici Mateji Majcen. Između tih dvoje autora, zbog činjenice da ne pripadaju istoj generaciji, duge su godine uspona i padova stripa, no evidentno su se oni razumjeli na temi i tako usporednim korakom ušli u grafičku književnost na način da su, poput pravih modernih stripaša, čak dražesnije, odabrali pogodan jezik scenarija i onaj vizualni za svoje djelo. Uneseni humor, reprezentacija likova i sadržaja unijelo je estetsku i narativnu inovativnost u grafičku književnost, za što je podjednako zaslužan mehanizam Grakalićeva pripovijedanja (koji ovdje opet promatra izolirano selo Blaževdol i tamošnje neobično obične ljude), i crtež Mateje Majcen.

Marijan Grakalić je autor koji se dosad potvrdio u mnogim književnim žanrovima (poezija, roman, pripovijetke itd.), ali – za razliku od romana Posljedni Štignjedeci (gdje afirmira četvoro Štignjedeca iz trošnoga blaževdolskog zaselka u svjetskoj revoluciji!) i poezije – događanja iz Svemirske kraljevine mogli bismo prepoznati kao nastavak njegove svojedobno objavljene uspješnice Samuraji šanka. Međutim, ovaj put posegnuo je za formom stripa – kako bi istakao posebnost svojih junaka za koje su ga inspirirali stvarni blaževdolski ljudi: Romeo Kasak, Željko Litvić Žac i Biljana Bibi Delić. Ukratko, Grakalić se ozbiljno prometnuo u kroničara zelinskoga kraja.

Unatoč tomu što u scenariju Svemirske kraljevine propušta stanovita doza cinizma, strip donosi zapaženu dozu originalne duhovitosti iz koje promiče autorov stav prema ljudima iz zelinske, donekle marginalizirane sredine, prema kojima osjeća iznimnu empatiju i kojima je evidentno naklonjen. Osim toga, na taj je način izbjegao u svom scenariju ponoviti zamorne strip oblike i stereotipe. Ovaj se strip zato može definirati kao posve književni jer u prvi plan stavlja unutarnji svijet osoba koje portretira, a ne neki kolektivni mit o ‘nadčovjeku’, stvoren za brzu konzumaciju i zabavu. Naime, Mateja Majcen i Marijan Grakalić u ovom su se nekonvencionalnom stripu sadržajno posvetili istraživanju fantazija stanovitoga gospodina Jazbeca, običnog stanovnika Blaževdola, i njegovih pajdaša, također sasvim normalnih ljudi koji, međutim, međusobno skrivaju prošlost, priče, fantazije i razoružavajuće neobičnosti. Grakalićevu simpatiju i vjeru u njih Majcenica je ugradila u svaku tablu Svemirske kraljevine. Njihovi junaci, dakle, nisu neki tvrdi tipovi upleteni u mračne sile, već jedinstveni pojedinci s određenim identitetom koji nemaju životnoga prostora kako bi bili viđeniji i potvrđeni, pa im Grakalić i Majcen – zastupivši ih u Svemirskoj kraljevini kao junake – daju puni opseg ljudskosti.

Grakalić/Majcen: Svemirska kraljevina

Većina ljubitelja stripa danas može potvrditi oporost tema iz zlatnoga doba ove vrste književnosti, gdje scenarij često pogađa čitatelje zapletom. Dočim je suvremeni, moderni strip mekši, posvećeniji sposobnostima komuniciranja drugim sredstvima, pa se stvaraju stripovi s punim razumijevanjem i gradacijom napetosti koje izazivaju smijeh. Ideja o postojanju “dobrog momka” i “lošeg momka” u stripu praktički je prošla. Zahvaljujući razvoju elektronskih medija, društvenih mreža itd., više nisu atraktivni isključivo zlikovci i antizlikovci, već likovi koji prolaze kroz iskupiteljske lukove, ili imaju simpatične pozadinske priče. Upravo to je prepoznao Grakalić u svom scenariju, dodatno obogativši priču točnim lokacijama.

Dio ovoga stripa koji je zavrijedio podrobniju analizu svakako je Jazbecov način zabavljanja uz pomoć opjevane zelinske kraljevine, izvrsnoga vina za birtijaško rundanje gemištima. Jazbecovo druženje s njegovom družinom na prvu se doima kao čudan scenaristički potez, no onda se vrlo brzo otkriva kako postoji poanta koju scenarist izvlači upravo iz svoga glavnog lika. Zahvaljujući pak vještoj likovnosti Mateje Majcen postaje jasno da se scenarist igra s likovima i nekim njihovim prijestupima ili manama. Ne vjerujem da je Grakalić sve to slučajno izveo, ali je s takvim posebnostima zapravo pokazao kako se ozbiljno pripremao za svaku epizodu. Bez takvih simpatičnih i vjerodostojnih dijelova sama priča bila bi u pojedinim dijelovima pomalo konfuzna. Možda je autor i išao na to da nam prikaže sve te silne fantazije svoga junaka i snoviđenu pojavu malih zelenih kao aktera u priči. Upravo taj dio donosi neke veoma atraktivne vinjete koje prikazuju ambijent u kojem je strip smješten, ali i dodaje dubinu fantazijama koje, potpomognuti zelinskom kraljevinom, likovi proživljavaju. Dakako, Mateja Majcen svojim je crtežima to dodatno podebljala i pojasnila.

Table stripa Svemirska kraljevina, zahvaljujući inovativnosti crtačice, izgledaju kao one u nekoj bilježnici, s iscrtanom pozadinom dnevnika anonimnog usamljenika. Likovi su duboko osjenčani, a uz blok bilješki i fantazija na kojima su slike vrlo bogate pojavljuje se iznimni detalji – u vidu malih zelenih – oslikani sada već karakterističnim autoričinim potezom pera. Mateja Majcen educirana je likovna autorica (završila je Likovnu akademiju). Crta bojažljivo, predajući se tekstu, ali osnažena očitim talentom za umjetnost grafita i/ili slikovnica. U strip je unijela svježinu koju nam u grafičku književnost unose upravo mladi autori, posebice oni koji su se stripu predali u doba pandemije i kasnije. Iz table u tablu pokazuje vlastitu crtačku notu, odupirući se standardima klasičnoga stripa. Crtež joj je nekonvencionalan; koristi se raznim stilovima, pa crtež na pojedinim tablama izgleda kao da je samo skiciran, a onda potpuno realističan i detaljan. Paneli se često doimaju razmetljivima i raskošnima, ali slike djeluju nevjerojatno živo i uvjerljivo. To joj je omogućilo pokazati svoje kreativne stavove o temi, ali i stvoriti slike koje su bliže likovnoj umjetnosti nego klasičnom stripu. Boje i kolorirani detalji pojavljuju se na stranicama gdje se pripovijedanje oslanja na detalje poput pojave malih zelenih, a ne na tekstualni okvir s detaljnim prikazom događaja koji su u tijeku.

Nema dvojbe da smo Svemirskom kraljevinom dobili inspirativni strip, djelo dvoje iznimnih autora, dirljivo i uvjerljivo, lišeno pretencioznosti i nategnuta humora kakvo malo njih može stvoriti. Grakalić i Majcen zajedno su kreirali novi narativ koji nam je nevjerojatno podsjećanje na novinski strip kad je bio na svom vrhuncu.